Na dijelu Zvonarničke ulice 1457. godine osnovana je najstarija zagrebačka ljevaonica zvona, ujedno i najstariji proizvodni pogon u Zagrebu. U ljevaonici zvona lijevala su se zvona za, gotovo, sve crkve od Drave, Dunava, Soče pa do mora. Tu je bilo odliveno i veliko zvono za Zagrebačku katedralu koje je još i danas u upotrebi. Poznata su imena mnogih zvonoljevača iz te prve ljevaonice zvona, jer bi se oni, bilo imenom ili nekakvim znakom, potpisali na svako zvono. Važno je istaknuti sljedeće majstore: Antuna Blazinu iz 16. stoljeća, koji je izuzetno umješno ugrađivao tonske vrijednosti u svoje proizvode, Franca Duboisa iz 17. stoljeća, Gašpara Francitija iz 18. stoljeća, Henrika Degena iz 19. stoljeća, autora velikog zvona na Zagrebačkoj katedrali, kao i posljednje vlasnike ljevaonice, Antuna Blazinu i Ivana Lebiša iz 20. stoljeća. Zgrada je srušena u jesen 1935 godine.